Trebalo mi je poprilično dugo dok se vratim i napišem post, ali s obzirom da
ponovno krećemo od početka, ponavljamo još jedno zemljino kruženje, i još
jednom 365 dana osjećam potrebu napisati nešto.
Prije svega sretna vam nova godina. nisam čestitala ni Božić koji je već
dosta iza nas, ali skoristit ću priliku, pa eto sretan i Božić. Neću vam zaželjeti više ništa jer osobno
ne vjerujem u novogodišnje odluke. Ako sami ne možete promijeniti svoje
loše, ili kakve već navike, onda to nećete moći ni 1.1.
Pa, nadam se da ste se lijepo proveli u novogodišnjoj noći, i napavili ono što inače ne radite
kada ste subotom vani.
Novu godinu sam dočekala u klubu Faraon sa super ekipom i dečkima, naravno. Mislim da ne vrijedi
više ni pisati ni objašnjavati kada je i pomalo teško dočarati.
Kratko se javljam, mrcinjajte dok možete jer idući tjedan krećemo ispočetka :S
xo

FACTS
- rođena sam 29.5.1995
- živjela sam u Osijeku
- s tri godine sam se preselila u Baranju
- imala sam astmu sve do prvih naznaka puberteta
- često sam bila u bolnici
- sa 4-5 godina sam imala 15 kila. Bila sam živi kostur
- u školu sam krenula sa napunjenih 5 godina (9 mjesec 2000)
- prvi mi se prijatelj zvao Saša
- uvijek sam voljela biti u naručju samo muških osoba
- sa 4 godine mama me potkupila sa spomenarom u zamjenu da ostavim bočicu
- u osnovnoj sam bila u malom razredu od samo 8 učenika
- živim u malom selu i imam malo prijatelja
- prva "prava" prijateljica je bila 2 godine starija od mene. Pod navodnicima je, jer da je bila prava,
i dalje bi bile najbolje. Družile smo se oko 9 godine, od moje treće. Iskorištavala me na sve moguće
načine, a i dalje sam joj opraštala. Bila sam premala, sve što sam znala bilo je oprostiti
- drugu "pravu" prijateljicu znam od prvog osnovne. Počele smo se družiti u 7. razredu, a ranije se nismo
podnosile. Također pod navodnicima jer se već mjesec dana nismo ni pogledale (opisano u nekom od prijašnjih
postova)
- treću pravu prijateljicu poznajem od 1999. Od malena smo se družile, možda i pre kasno shvatile koliko smo slične,
9 godina kasnije. Jedina je osoba kojoj mogu sve reći i za koju ponosno govorim da mi je najbolja prijateljica.
- rijetko tko mi paše kao osoba, možda sam previše izbirljiva, ali teško mi se prilagođavati drugima
- prvi puta se ludo zaljubila u 7. razredu. Bilo je veoma komplicirano. Tadašnjoj bff i meni se sviđao isti dečko. Prvo je ona bila s njime, zatim ja, kasnije opet ona i zadnji put ja. Nije li to kao dijeliti dečka o.O
- također jako izbirljiva i među dečkima. Određene osobe su krive za visoki kriterij
- volim sanjarati, možda i previše. Često zaklopim oči i živim u nekom drugom svijetu, s drugim osobama
- volim crtati. Uvijek negdje nešto škrabam, po stolu, bilježnicama, zidu. U mojoj sobi na nekoliko mjesta ima škrabotina po zidu.
- dan mi ne može proći bez glazbe, popodnevnog spavanja, komadić nečega slatkog i virtualnog prostora
- volim strane jezike, posebno njemački. I ne, ne zbog glazbe koje slušam. Već 7 godina ga učim i nije mi dugo
trebalo da se potpuno "zaljubim"
- Volim dinosaure <3. Pomalo čudno, znam
- Imam poseban stil i ne volim svrstavanje u nikakve subkulture. Nosim i slušam ono što želim i ne volim se
ograničavati u ničemu. Volim svu glazbu osim narodne.
- Brzo i lako mijenjam raspoloženja. Jedan tren sam hiperaktivna dok sam već drugi tren bijesna ili tužna
- U trećem razredu osnovne otišla sam doma iz škole bez torbe. Iskreno, ne znam ni ja kako
- Smijem se smiješno i u većini slučajeva mi krenu suze na oči. Uvijek sam nasmijana i onda kad mi je najmanje do
toga. Ne volim drugima pokazivati da nešto nije u redu
- Volim pjevati- samo kad sam sama. Ne mislim da pjevam loše, a ni dobro. Dobro je sve dok i ja tako mislim
- Više vremena radije provodim sama nego s nekom osobom, dok mi ponekad baš netko treba
- Nisam imala dečka godinu dana. Dosta je to vremena, a za neke stvari i krivim sebe. Previše sam izbirljiva i
sramežljiva da bi nešto poduzela
- Mrzim kraj osmog i deveti mjesec. Mučim se s nosom cijelo to vrijeme. Inače alergična na ambroziju,
kućnu prašinu i grinje
- Trenirala sam odbojku ali sam morala prestati prošle godine kada sam upisala srednju
- Planiram si budućnost nakon srednje. Upisati fakultet, završiti ga, naći stan u velikom gradu i udati se poslije
25.
- Veliki san mi je bio završiti medicinsku i biti kirurg što je nažalost propalo
- U novoj okolini i među novim ljudima sam najčešće šutljiva, a kada bolje upoznam sve oko sebe otvorim se
i budem ja- brbljiva, uvijek nasmijana, dugog jezika
- Volim upoznavati nove ljude i imati puno prijatelja, što nažalost nemam
- Bojim se buba i ostalih stvorova koji nemaju dlaku
- Ne volim čitati. Rijetko kada se odlučim za neku knjigu, sama. Dosad najbolja je Crni Mačak
- Mrzim svoju prirodnu boju kose- svijetlo smeđu i s guštom sam se ofarbala u ljubičasto.
- Volim puno i dugo spavati i ne prođe dan kada ne spavam popodne. Često sam izgubljena kada me se naglo probudi
- Tvrdoglava sam i teško popustljiva. Ponekad radije "lupam glavom o zid" nego napravim nešto očito
- Nikada nisam bila zadovoljna sobom i puno toga bi promijenila počevši od fizičkog izgleda
- Sanjam o tome da će mi se ostvariti snovi!




Znam da ovo neće nikoga previše zanimati, nit zapravo itko želi znati nešto posebno
o meni. Sve ovo sam prvotno napisala radi sebe (pogledaj predzadnju crticu).
Kažu da se prvo moraš svidjeti sam sebi da bi se svidio drugima. Pokušala sam ukratko
napisati nešto o sebi, mane i vrline- sve što čini čovjeka, a onda raščistiti sve sama sa sobom.

Dok sam bila mala, nisam mogla podnjeti kada su mi roditelji spominjali preseljenje.
Za mene bi bila nemoguća misija doći u novu sredinu i nove ljude, ne znam je li potrebno
spominjat koliko bi mi bilo teško ostaviti sve prijatelje koje imam ovdije.
No, da krenem ispočetka. Prije dvanaest godina preselila sam se iz Osijeka u malo selo
u Baranji. Tada sam imala samo tri godine. Bila sam prestretna što se selimo. Samo sam
mislila na to kako ću imati svoju sobu, veliko dvorište, kućne ljubimce, sve ono što u Osijeku
nisam mogla imati jer smo živjeli u stanu. Ubrzo nakon što smo se doselili našla sam svoje
društvo i ništa na svijetu nebi uzela u zamjenu za mjesto u kojem živim. No i to se promijenilo
ne znam dali nažalost ili na sreću. Mislim da nema potrebe da vam kažem gdje živim, i onako
nebi znali. Najlakše opisano- NAJVEĆA ZAPIZDINA U BARANJI.
Mrzim, mrzim, mrzim to selo!! Mala, primitiva sredina gdje se ništa nikad
ne događa. Atrakcija je kad se zapali nečji auto ili obiju seosku birtiju. Ljudi te drugačije gledaju
ako si na bilo koji način drugačiji. A ja jesam, i ponosna sam na to. I volim kako mi svi promatraju
kosu i oči na kojima imam previše eyelinera. Oh, kako ne mogu ni opisati koliko ne volim to mjesto.
Uvijek je dosadno, nema nekog mjesta gdje bi mladi mogli izaći, nikad se ništa ne događa ili organizira,
babe koje su mi susjedi vode brigu o mom životu. Jednom riječju- GROZNO!!
Svaki dan se jadam mami kako bi otišla što dalje odavdije, kako ne volim ovo selo, da ne želim biti tu.
Danas sam joj prvi puta rekla da mrzim ovo mjesto. Činjenica je, da to neće ništa promijeniti, iako znam
da mi i sestra i starci žele živjeti dalje odavdije.
Ja volim neke druge stvari. Velike gradove, gužvu, mjesto gdje će u svako doba biti prolaznika na ulicama,
gdje ću moći izaći sama a da mi ne bude dosadno. Gdje ću moći izaći subotom navečer i zabaviti se,
ići na koncerte. Gdje neću morati ići u drugi grad kada mi zatrebaju tenisice ili bilo što drugo.
Ne želim pretjerivat, jednostavno samo moram spomenuti da bi Los Angeles bio za mene grad iz snova.
Koliko god zvuči djetinjasto, sanjam o životu u LAu. Ogroman grad, uvijek pun zbivanja. Savršeno!
A do tada bi moja očekivanja ispunio Zagreb, Vodice ili Crikvenica.
Samo čekam dan kada ću živjeti u gradu kojem želim, makar to bilo i izvan Hrvatske.



do sljedećeg pisanja
xo.

Ohhai.
za početak, od sada sam službeno ljubičasta. obožavam svoju kosicu *.*
ii ispričavam se ako nekome nisa vratila komentar il nešto, nisam baš
često na ovom blogu.


Naša priča je počela ovako:
2 godine samo ponekad, 6 godina od 8 ujutro do 1 popodne, 1 tjedan 0-24,
2 godine rame uz rame često, prečesto 8-13, 17-19.30, sms, chat, msn, fejs.
svaki, svaki dan. putovanja, škola, prijatelji, neprijatelji, dečki... BFF.
oh,da. bilo je tu i svađa jedno vrijeme i previše. oko potpuno nebitnih stvari,
zbog trenutnog raspoloženja, oko ovoga, oko onoga...
a kad smo shvatile koliko nam je vremena ustvari preostalo i to je brzo prestalo.
putovi su nam se razišli, al' obećale smo si. škola nas neće razdvojit..
viđale smo se samo vikendom sati su se sveli na samo jedan, dva i pol.
cijela hrpa esemesova i bonova svela se samo na dva, tri tjedno. žalosno, zar ne?
izdržale smo i tako, nakon 10 mjeseci doslovno željne jedna druge
i sada.. zbog najmanje gluposti ona se pokupi. nisam li se trebala već naviknuti
na takve ispade i ljutnje bez razloga. znam zapravo nikog ne zanima, al svejendo
ću objasnit. samo se trebam negdje ispuhati.
znači, dogovor je bio izlazak s prijateljicama u 9
(zvat ću ih "bff" i bff). bilo je već oko pola 9 kada smo bff i ja krenule kod mene doma da
joj napravim frizuru. kako ima kovrčavu kosu prvo sam ju trebala ispeglat, a onda natapirat
jer je htjela irokezu. znala sam da će to malo potrajat, pa sam 20 minuta ranije javila
"bff" kako ću kasniti. i kad smo se napokon sve tri našle vani ona je poludila jer nas je čekala,
na što sam joj ja rekla da sam joj javila, a ona je poludila jer nije znala da je bff samnom
zbog koje je ipak došla u 9 jer je nju čekala. i za sve je mene okrivila.
ne moram ni pisati što je ona sve meni rekla u 5 minuta, na što sam ja poludjela i ona
se pokupila doma. kasnije sam na fejsu i imala što vidjeti. na status je napisala:
nitko nije NOVA GODINA da ga ja ČEKAM!!!! . to je toliko patetično,
toliko plitko. istu tu večrer bff i ja vidjele smo ju da si je okupila novu ekipicu s kojom
je izašla. osim toga došla joj je prijateljica iz razreda kojoj 563985652% sere po meni.
jednostavno ju predobro poznam. jel se tako treba netko ponašat nakon 9 godina??
uz sve to uvukla je i jednog dečka sa sobom koji također, s oproštenjem, sere po statusima.
napisao je prvo isti kao i ona, a nakon toga: Jedna osoba je od sada otpisana,,,,:)))))
e pa ako se to odnosi na mene, ne trebam ni ja vas da bi bila sretna i nastavila svoj život.
sve što imam reć je fuck you all.
i, da, jesam razočarana, kako nebi bila?. kaže se da se u muci poznaju junaci, isto je
i sa prijateljima. bff je ostala samnom i nije ju briga što se "bff" i na nju najutila. bar sada
znam tko su pravi prijatelji, a tko samo po potrebi.
makar bila tvrdoglava ili preponosna ja se neću ispričat. jedino ako to ona učini. a što se
tiće mene nema šanse da se ispričavam zbog gluposti i njenih očito
hormona. i pod cjenu toga da ostatak ljeta provedem samo s bff koja je unatoč svemu
ostala samnom. i kad ona sad za par dana ode u Zagorje, i dalje ću radije bit sama. i
onako sam više takav tip. ne treba mi plitka, dvolična, ne, ne dvolična, stolična osoba da
bi mogla živjet, a najmanje što mislim je prilagođavati se nekome. i tako sada znam tko su mi prijatelji.



ha da, bok.

I think I might have been wrong before, you know, about not being able to be friends. Maybe we could manage it, on my side of the line. Come see me.
Jacob Black, Eclipse, Chapter 3, p.83

Look, do you mind saving the stupid stuff for when I’m around? I won’t be able to concentrate if I think you’re jumping off cliffs behind my back.
Jacob Black, New Moon, Chapter 16, p.367

Hunting vampires is fun. It’s the best part of this whole mess.
Jacob Black, New Moon, Chapter 14, p.339

Who’s afraid of the big, bad wolf?
Jacob Black, New Moon, Chapter 13, p.321

Vampires don’t count as people.
Jacob Black, New Moon, Chapter 13, p.310

t’s not like love at first sight, really. It’s more like… gravity moves. When you see her, suddenly it’s not the earth holding you here anymore. She does. And nothing matters more than her. And you would do anything for her, be anything for her… You become whatever she needs you to be, whether that’s a protector, or a lover, or a friend, or a brother.
Jacob Black, Eclipse, Chapter 8, p.176

You love me, too. Not the same way, I know. But he’s not your whole life, either. Not anymore. Maybe he was once, but he left. And now he’s just going to have to deal with the consequence of that choice — me.
Jacob Black, Eclipse, Chapter 15, p.330

Until your heart stops beating, Bella. I’ll be here — fighting. Don’t forget that you have options.
Jacob Black, Eclipse, Chapter 15, p.330

I think it’s easier for you to be near me when I’m not human, because you don’t have to pretend that you’re not attracted to me.
Jacob Black, Eclipse, Chapter 21, p.478

I’m exactly right for you, Bella. It would have been effortless for us — comfortable, easy as breathing. I was the natural path your life would have taken… If the world was the way it was supposed to be, if there were no monsters and no magic…
Jacob Black, Eclipse, Chapter 26, p.599

If the silence in my head lasted, I would never go back. I wouldn’t be the first one to choose this form over the other. Maybe, if I ran far enough away, I would never have to hear again… I pushed my legs faster, letting Jacob Black disappear behind me.
Jacob Black, Eclipse, Epilogue, p.629

Huh – I wondered if Sam would consider my death provocation. Probably say I got what I deserved. Wouldn’t want to offend his bloodsucker BFFs.
Jacob Black, Breaking Dawn, Chapter 9, p.168

What’s for breakfast? O negative or AB positive?
Jacob Black, Breaking Dawn, Chapter 14, p.280

Hey, do you know what you call a blonde with a brain? A golden retriever.
Jacob Black, Breaking Dawn, Chapter 15, p.294

S’not so hard to erase a blonde’s memory. Just blow in her ear.
Jacob Black, Breaking Dawn, Chapter 15, p.304

So how do you look for a random soul mate in a crowd? Well, first, I needed a crowd. So I tooled around, looking for a likely spot. I passed a couple of malls, which probably would’ve been pretty good places to find girls my age, but I couldn’t make myself stop. Did I want to imprint on some girl who hung out in a mall all day?
Jacob Black, Breaking Dawn, Chapter 17, p.331


Enough said.
No more words are necessary.



Jacob Black
- Because he didn't leave
- Because he fights for the girl he loves
- Because werewolves are hot
_____________________
Okrivite Pomrčinu. :)
xo

Ha da. Napokon je i to došlo.
nakon 10 mjeseci. Ja još uvijek nemam osjećaj da
ne moram ić učit i natjerat se ić ranije spavat. Niako se naviknut :D al neka uživam.
Prošla sam za 4... *superproud* ova godina mi je užasno brzo prošla, nisam se ni okrenula,a već je kraj. Ana je sad 2.o
Tolko je brzo prošlo da se bojim da će i ostale 3 godine projuriti istom brzinom.
Sjećam se osnovne. Bili smo mal, ali složan razred. Svi pomalo zbunjeni i izgubljeni u onom što nam je dolazilo. Nismo se ni snašli već smo svi morali krenuti nekim novim putem.
I nakon svega sad smo kao stranci. S nekima sam ostala još uvijek dobra, s nekima više ni na fejsu nisam prijatelj, neke viđam rijetko, neke uopće, neki ni ne pozdrave na ulici. A nekad smo bili najbolji. I onda nova škola, novi ljudi oko tebe, novo okruženje.
Dok smo se međusobno upoznali, profesore, nekakav novi način rada, sve je opet završilo. Za dalje ne mogu nu predpostavit... Sve ćemo još vidjet. A fale mi, ne mogu reć da ne
i zajedniče budalaštine iz osnovne, a i sad iz srednje. Iako je prošlo tek tri dana otišla bi samo na jedan sat da ih sve vidim opet. 1.o e vas




Vrijeme me ubija -.-
lijepo sam mislila ić na bazene, uživat..
al neee kiša mora sve sjebat. pada već danima.
gore je od 10 mj
Danas se osijećam kao- DUGA. zato i je sve šareno *.*

E da. napokon
uhvatila sam vremena za javit se.
Pa prvo..
Sretan mi rođendan!

prvi sretno preživjeli dan dan u 15. godini
izuzmem li onaj nesretan pad
i činjenicu da sam obula različite cipele
izgleda da sam uspjela zadržati malo ponosa
osmijeh na licu
i nadu da će mi idućih 365 dana biti jednako ugodni (čitaj usrani).
i kad mi god osmijeh na tren izblijedi
sjetit ću se svih koji imaju 14
i glasno im se nacerit u facu
jer ih sve to još čeka.
__________________________
iako je prošlo već tjedan dana ja sam još tužna
jer mi je Juraj ispao iz HTZ-a koji od tad više ne gledam.
drago mi je da je sinoć Duje ispao. Seljačina.
i ništa, nadam se da će Vilibald pobijedit.
al ja sam potrošila sve pare s mobitela na Jurajaaa



nego držite mi se vi.. imamo još 20 dana
i onda di nam je kraj
došla sam se samo na kratko javit
i isprika onima koji su mi javili za post
a ja nisam počitala i komentirala.
stvarno ne stignem ništ zbog škole...
ovog puta ću se potrudit pročitat sve postove
i vratit komentare..
a sad idem..

došla sam napisat post toliko da znate
da sam živa. ne stignem disat od jebene škole -.-
al sad sam tu iako ne znam šta bi pametnog
pisala.
čitav prošli tjedan sam bila bolesna. krasno
ni škrge mi nebi pomogle da ih imam, maramice
lete na sve strane. al sve u svemu dobro sam, jel.
jučer 1 maj. a predobro nema se tu šta pisat.
iskreno ni neda mi se. zna se kak se svaki .1.5
provede. svega sam spavala 3 sata i ne da sam crknuta
neg.. blah xD

nego.. htjela sam ja nešto drugo pisati.
toliko sam bila zagrijana za to, toliko sam to željelja, dugo
mjesecima, baš dugo. i onda sam napravila to. željela sam
ga zauvijek, da ga se sijećam i da nikad ne zaboravim. a ne
nije riječ od dečku, nema veze s takvom vrstom ljubavi.
samo ja sam to željela i čvrsto sam odlučila. nisam mislila
da sam napravila nešto nepromišljeno. samo sam htjela uspomenu.
a onda je došao, sada mogu reći, on. i zaboravila sam na sve i dugomjesečna
želja sve je to samo tako u trenu nestalo. samo jednim pogledom,
samo jednim slušanjem, samo jednim klikom zaboravila sam na sve.
nikad nisam mislila da ću jednom reći meni se to neda, ohladila
sam se od toga. možda ne potpuno ali sigurno jesam.
tek sada se pitam zašto nisam slušala kad su mi rekli
zažalit ćeš, nemoj to radit. ne govorite mi da sam glupa,
znam to i sama. i sada ga skrivam u nadi da će
jednom nestat, barem malo. zvuči glupo nakon svega ali
ja to ne želim više. možda se jednom opet sve vrati na
svoje mjesto. ali bar sada ja želim drugo. znam da ću, kao
i svaki put, promijeniti mišljenje, i da će me, kao i svaki put,
i to prestati zanimati, ali sada ne želim ni razmišljati o tome.
jer čvrsto sam zagrijana za to. ja sada samo to želim.

dalo bi se o tome još puno pisat i vjerojatno
zvuči glupo ovako kada zapravo nitko ne zna na što
sam mislila, ali iskreno neda mi vam se pisat ni kako, ni
zašto ni koji je razlog. oni koji duže čitaju moj blog
i koji me dobro poznaju mogu naslutiti o čemu je riječ.
a za ostale nemam šta drugo reć neg jebiga. zapravo
nije mi ni do objašnjavanja o čemu se radi jer nakon svega
samo bi ispala glupa. il kak su mi govorili: ahh nepromišljena.

bok.


jurlina <3
m/
dobro da se hoće pokazat drugi dio -.-
i fakin video nemože bit manji. -.-
i da.. odsad ostavljam samo jedan komentar

Škola je opet počela. i sad nema stanke
do 18.6. i tako me naživcira kad mi neko kaže
sad se moraš potrudit za kraj. ma kakav kraj
još puna 2 mjeseca, a meni se ful neda bit odgovorna
što se tiće škole. redovno učenje i sve te spike
nee. kod mene to nevrijedi ja sam totalni kampanjac
i drugačije ne znam. nit želim mijenjat svoje navike.
ide mi i ovako, iako šlepam s par predmeta, tj. latinskim -.-,
snalazim se.

i sve one priče: nisi više mala možeš neke stvari
sama napravit, ili što si starija moraš bit odgovornija,
ne možeš se više tako ponašati, ne možeš
više to raditi, ne onako, ne ovako. ja radije
pustim da srugi sve rade za mene. ne zato jer
to žele, nego zato jer se ja recimo tako ponašam xD
eto na tom polju sam jako neodgovorna.mislim da
se dosta toga moglo i za ključiti po prijašnjem postu
rez,rez. haha. napravila sam glupost, barem za neke
a meni je to smiješno. dijete u duši. i ne radim ništa.
nije da sam vani po cijele dane. baš suprotno, ja spavam
po čitave dane. to mi je veći gušt nego biti vani.
nisam razmažena, to ne. samo ne volim nikakav
autoritet i poprilična sam svađalica pa mi radije
popuste nego troše živce. morate priznat bolji
način nego moljakat za nešto

nene. nije da sam skroz neodgovorna. puno
ozbiljnije shvaćam neke situacije i sagledam ih
na sve moguće načine. najčešće ne radim ništa nepromišljeno
barem mi tako kažu...

eto dosta filozofiranja
do slijedećeg pisanja
pozz

aj prvo.. u prošlom postu sam napisala da ću
si nešto urezat u nogu. i napravila sam to,da,
znam, glupa sam. al et. i sam da napomenem nisam
neki emo frik koji se reže. to sam već rekla, jel?
samo želim nešto za uspomenu. čudno, znaaam.
al et.

[na zglobu na nozi ]


znam da sam već vjerojatno dosadna. i da sam
već pisala o mojoj BFF al ekšuli xD nas
je 3. tako da ne izostavim treću.
Dakle mi smo Ana, Dina i Danijela. Znam da
je prijateljstvo u troje teško ili nemoguće ali ide
nam... uspijevamo.

Nas tri se potpuno razlikujemo, a toliko smo slične.
Sve tri smo iskompleksirane oko izgleda. Sve tri
ne volimo svoj nos, sve tri smo pretvdoglave, sve
tri svađalice... Svaka je za jednu godinu (tj. nekoliko
mjeseci) starija. Ja sam zlatna sredina :D, Dina je
najstarija. Također,
u mnogo čemu se razlikujemo. Stil oblačenja, vrsta
glazbe, karakter, škole, izgled dečkiju itd.. Iako smo
se dosta razlikujemo VOLIMO SE..
Obožavam moje dvije ludare. Trenutno smo sve tri zajedno
i uživamo dok možemo jer kad praznici zavšre
svaka će opet otić na svoju stranu i sve će se opet
svesti na vikende. Kada smo ja i Dina krenule u srednju
obećale smo si sve tri da nas ništa neće radvojiti. I toga
se držimo.. Iako će se puno toga promijeniti kada i Dela (danijela)
krene u srednju. Sada ne želim razmišljati što će
biti na jesen ili za par dana kad škola ponovno počne.
Uživam u svakom trenutku provedenom s njima.
obožavam vas budale moje


[1. Dina, 2. Dela, 3. Ja :)]



i samo još nešto.. nemojte me žicat za
komentare, ostavim kolko ostavim. pročitajte
rulz u boxu. i oni komentari kul blog, dobre slike,
goddamit neću te komentare vraćat.
sad sigurno mislite da sam.. hm.. neću se izrazit
nije ni bitno al živcira me to.

do slijedećeg pisanja, pozz

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.